Hotel Villa Astra

Jednog svježeg ožujskog jutra krenuli smo šetnicom Lungomare od Lovrana prema Villi Astri i Ičićima prolazeći ispod palmi i hrastova, pored ladanjskih kuća iz njihove habsburške prošlosti. U ovom finom kutku Jadrana još je bilo prerano za divlje šparoge ali ne i za snagu sunca ...

Lovran je dobio ime prema lauriani, lovorovom stablu koje je simbol preobraženja i vječnog života. Značenje svog imena duguje legendi o Apolonu i Dafne, djeci grčkih bogova koje razdvojiše zle Kupidove strelice. Dafne je bježala od Apolonove ljubavi i bila preobražena u drvo lovora. Unatoč tomu, Apolon se zakleo na vjernost te se, kako zabilježi Ovidije, od tada započeo odijevati u lovor. "Budući da sam ja vječno mlad, ni ti, zimzeleno lišče, nikada nećeš izblijedjeti."

Prije stotinu godina talijanski je plemenitaš Nicolo Guerra stigao u Lovran. Njegovo prezime znači rat, ali on je u Lovranu pronašao mir. Dok se jednom u zavjetrini Učke skitao od Opatije prema Lovranu, otkrio je neku energiju i odlučio izgraditi neogotičku ljepoticu, današnju Villu Astru. Kao prije njega venecijanski velikaši i bečki građani, bacio je pogled na Kvarnerski zaljev, duboko udahnuo i osjetio čarobni miris lovora.

Danas, Nicolo Guerra ima svog prirodnog nasljednika u Vjeki Martinku, koji je prešao dug put od karijere do poziva. Tu, u Lovranu, obnovio je upečatljive građevine i pogostio nas vrsnim jelima od kestenja, trešanja, šparoga i škampa. Tu je pronašao i svoj mir. Poput njegovih gostiju koji u Lovranu nalaze uvijek zeleno stablo preobraženja.

Te večeri, sjedili smo na pristaništu Lovrana i gledali kako posljednje zrake sunca ispunjavaju pučinu onkraj Cresa. Tek smo bili stigli, prije 24 sata, napeti od stresa no već disasmo slobodno, spremni za ljubav. Preobraženi...